Svatko umire sam za sebe

Življenje i umiranje da bi se dalje živjelo
Smrt je noć duše. Umrijeti u vječnom životu je vječni dan duše

Naše su riječi višeznačne kao rastezljivi pojmovi, također i riječi «ovostrano», isto «ovdjestrano» ili čak onostrano. Za mnoge ljude onostrano nije realnost zato jer ga mnogi svrstavaju u kategoriju «vjerske predodžbe», dakle u «religiju» kojoj mnoštvo ljudi pripisuje karakter irealnog, hipotetskog. Osobito kraj onoga što oni smatraju svojim «životom», kraj opstojanja, smrt, za njih ima hladan dah neshvatljivog, zagonetnog, nepojmljivog, prema prilikama čak i jezovitog. Pomisao na smrt rado se potiskuje iz svijesti. Prije ili kasnije za svakoga od nas međutim dolazi čas u kojem se razračunava sa svojim opstojanjem i sa smrću, prije svega onda kada se čovjek zaokuplja svojom prošlošću..